Prva čakra i strahovi predaka transformisani u snagu

Sve generacije ljudi doživljavaju promene (menjaju se fizički, ali i njihove navike, interesovanja, običaji). Promene se događaju i u prirodi. Dolazi do klimatskih promena, pojedine vrste biljaka i životinja menjaju svoja autohtona područja i staništa. Ceo Univerzum pulsira u svom ritmu i menja se (razvija se, raste, sazreva, umire, ponovo se rađa, …), ali i mi u njemu. To je deo koji je vidljiv našem oku.

Promena može da izazove strah

I priroda kao i čovek se menjaju pri tome i na jednom dubljem nivou, oku nevidljivom. Ali „vidljivom“ našim impulsima, prvoj čakri, strahovma i precima. Sve što impulsima osećamo, čovek kroz svesni um želi da razume. I kada razume i kada ne razume, ima potrebu da priča. Smislenim pričama prenosi poruke, otvara se ka postignućima i razvoju sebe, drugih i celog Univezuma.

Ali kada ne razume, iz straha mora još glasnije da priča. A onda (između ostalog) idu besmislene priče koje se genetski prenose: “Sve se promenilo, ništa više nije isto,  eh … nekada u moje vreme bilo je sve lepše, ove nove generacije … “. Svakoj generaciji je prirodno ono što se dešava od njenog početka. I svaka generacija doživljava nešto što će kasnije pričati: „Bilo je sve lepše u moje vreme“. Dobro je kada se čovek povremeno seti lepih događaja iz „svog vremena“, ali ne sa uzdahom bolnog sećanja. Jer tada to stanje „u moje vreme je bilo lepše“  postaje ono koje vodi u stagnaciju. Stanje stagnacije nije prirodno, ali jeste prirodno neodrživo.

Kada je naša prva čakra snažna i u balansu, strahovi naših predaka postaju pokretačka snaga koja jača volju i inicijativu.

Prva čakra, navika i bol

Stagnacija stvara navike koje čoveka  vuku „nazad“, dok ga priroda u isto vreme gura „napred“. U tom rascepu između „napred – nazad“, postoji tačka koju čovek nesvesno želi da izbegne. A naziva se bol. U svojoj  potrebi da izbegne bol (koji ga uvek vodi ka razvoju) čovek stvara navike i živi život kakav ne želi. Navike nastaju zbog potrebe da ostane u sigurnoj zoni, baš kao u materici, gde je bio potpuno zaštićen. Ali ga bolni udah i izdah izdaje da ima strah od budućnosti (izlasku iz materice), koja je neizvesna. Svesni um postavlja pitanje: „Ko zna šta će biti sutra?“. Čini mu se da je lakše biti u sigurnoj zoni. Ali u toj zoni kritikuje, na nešto ili na nekoga je besan, ljut, ogovara i slično. Međutim, na jednom tišem nivou glas njegovog pravog Ja govori: „Živiš život kakav ne želiš, seti se da si izašao iz materice“.

Čini mi se da je ići „nazad“ neizvesno, isto onoliko koliko je neizvesno ići „napred“. U oba slučaja bol je neizbežna, bar na jedan trenutak. Jer neizvesnost postavlja pitanje: „Šta će biti, šta mi se može dogoditi?“.

U sigurnoj zoni je sve prepoznatljivo

Kada je u sigurnoj zoni čoveku je sve prepoznatljivo. Svoje greške tada prividno lakše podnosi i opravdava, iako kroz vreme dolazi do stanja da ništa više ne podnosi. Pred sobom se opravdava: „Isto tako su grešili i preci“. Kad mogu preci, može i on. I tako sve više se sidri u sigurno (prividno bezbedno), i na to stanje se navikava i ostaje. Ali u sebi oseća sve veću tenziju, nezadovoljstvo i mnoga druga stanja, koja u krajnjem stadijumu vode u bolest.

Sigurna zona je put ka ići „nazad“. A napraviti iskorak, krenuti putem kojim većina iz okruženja (pre svega preci) nije išla, predstavlja zonu neizvesnosti od nepoznatog. Međutim, izvesno vodi na put ka najboljoj verziji sebe (što jeste prirodno).

Strahovi upućuju na disbalans prve čakre

Kada su strahovi „veći“ od Vas možete osetiti da niste u mogućnosti da se pomerite, niti da bilo šta u sebi promenite. Ili osećate kao da na nogama imate okove, koji Vas blokiraju ka napretku. Izvesno je da je strah ukorenjen duboko, u nesvesnom (u genima). U pričama koje su Vam preci pričali ili su Vas ignorisali, pa je nedostajalo reči. I sva ta energija je skoncentrisana u prvoj čakri.

Prva čakra se nalazi na samom dnu kičme. Njena energija ide kroz noge, preko stopala, u zemlju. Zatim preko desete čakre nas povezuje sa jezgrom Zemlje. Jezgro Zemlje je sedište vitalne energije koju preko prve čakre unosimo u naše telo. Ali ako je prva čakra u disbalansu, energija se zablokira upravo u kolenima, nogama, preponama. Možete osećati kao da ne možete hodati po Zemlji, da ste se „sledili ili ukopali“, ili ne osećate tlo pod nogama. Možda su Vam stopala stalno hladna.

Sve to ukazuje da je prisutan disbalans prve čakre, a negde u dubini postoje imaginarni strahovi. Imaginarni strahovi su strahovi koji mogu biti i genetski prenosivi (drvo života genetike), ali koje možete prevazići i pretvoriti u pokretačku energiju. Onu energiju koja Vam pre svega daje mir, sigurnost u sebe, iz koje možete da krenete „napred“ i ostvarite što zaista želite. Sve uz podršku gena, koji Vam osim strahova prenose i vitalnost, snagu, podršku, sigurnost. Samo od Vas zavisi gde će Vam biti fokus. Energija mira i sigurnosti u sebe (koja se takođe nasleđuje od predaka) daje moć da se fokusirate na cilj, da ga ostvarite i živite u plodovima ostvarenog cilja.

Da biste prevazišli strahove, prepoznali dobre poruke gena i došli do svog cilja Holistic Life Coaching i energetske vežbe će Vam u tome pomoći.

Holistic Life Coaching je proces vrhunske komunikacije sa uspešnom akcijom. U coachingu se kroz razgovor, stvara odnos od poverenja. Razgovor se vodi na način da i klijent i coach slušaju klijenta;  coach klijenta svojim pitanjima i podrškom vodi do cilja. U tom procesu coach uključuje i tehnike (akcije) koje će klijentu pomoći da što brže i efikasnije dođe do cilja.

energetskim vežbamakojima se balansiranju emocije, postoji velik broj vežbi koje telu izuzetno prijaju i tehnika koje će pomoći da otklonite blokade, da se usmerite ka sebi i postignete svoj cilj, dovodeći sebe u mirno, stabilno stanje. I da postanete najbolji deo sebe, bliski sebi.