Kada je cilj tako blizu, a tako daleko…

Svako ko se u bilo kojoj fazi školovanja susreo sa osnovama psihologije, verovatno se susreo i sa fenomenom poznatim kao gradijent cilja. On podrazumeva činjenicu da se efikasnost značajno povećava kada smo nadomak ostvarenja cilja. Kao i većina pojmova otkrivenih početkom prošlog veka i ovaj je prvo prepoznat kod laboratorijskih životinja, pa je tako utvrđeno da miševi na kraju lavirinta mnogo brže i tačnije biraju stazu, zbog saznanja da su blizu cilja i obećane nagrade u vidu hrane.

Naravno, ovaj fenomen nije ostao samo na nivou miševa, kasnije je potvrđen i u istraživanjima sa ljudima. Pa je tako u jednom istraživanju ljudima ponuđeno da skupljaju pečate nakon kupljene kafe i da će za deset skupljenih pečata, dobiti kafu besplatno. U skladu sa gradijentom cilja, poslednjih nekoliko kafa je naručeno u mnogo kraćim razmacima. Iako psihološki, ovaj fenomen je dovoljno jak da osnaži i potpomogne čak i fizičke performanse, pa tako dobijete dodanu snagu da istrčite stazu ili odšetate deonicu na maratonu, ako znate da je cilj blizu.

A šta kada to nije tako?

U poslednje vreme, na terapiju se sve češće javljaju osobe koje se nalaze pred završetkom školovanja i izgubile su svaku motivaciju za daljim učenjem. Roditelji to smatraju lenjošću, učenici se osećaju beznadežno, a celokupna slika polako dobija obrise depresivne simptomatologije.

Zašto u ovoj situaciji gradijent cilja ne dođe do punog izražaja i pogura učenike i studente da što pre stignu do cilja? Šta je ono što predstavlja kočnicu i balast da se započeti posao privede kraju? Da li je u pitanju prezasićenje ili nedostatak motivacije? Da li je moguće da je diploma za koju ste naporno radili prve dve-tri godine manji motivator nego 11. besplatna kafa?

Psihoterapija i psihološko savetovanje su se pokazali prilično učinkoviti kada je ova problematika u pitanju. Post-terapijsko praćenje je pokazalo da je oko 3/4 učenika koji su se obratili za pomoć uspelo da privede školovanje kraju, a preostala četvrtina je ili prekinula školovanje i našla posao ili promenila školu ili fakultet. U svakom slučaju, došlo je do pomeranja sa mrtve tačke, ponovnog pronalaska smisla života i očuvanja mentalnog zdravlja.

Neki od koraka koje je moguće preduzeti

Redefinisanje cilja

Jedan od najčešćih razloga za ovaj zastoj je gubitak svrhe. Prethodno nivoi školovanja se lakše privedu kraju jer postoji borba za prosek i mogućnost za upis narednog nivoa, mogućnost da se izabere školu koja se želi, upis na budžet i sl. Uglavnom, vidi se svrha i uzročno-posledični odnosi: više truda – bolje ocene – bolji rang pri upisu. Sada je sledeći korak nejasan, negde je daleko u magli, a samim tim nema ni motivišuću snagu. Shodno tome, lakše je uljuljkati se o poznatu ulogu studenta, nego skočiti u nepoznti ambis. Ulaganje truda u ponovno definisanje cilja i pronalska narednog koraka, povlači za sobom želju da se ova faza privede kraju.

Promene strategije u učenju

Kočnica za završavanje studija može biti i loše odabrana strategija u učenju. Postoje učenici koji su svoju strategiju orijentisali ka postizanju cilja, i oni su motivisani željom da što pre iskažu svoja znanja i sposobnosti, kako na ispitu, tako i u praksi. Oni su motivisani da završe fakultet, ali u toj žurbi ne pripreme ispit na odgovarajući način, što često dovodi do padanja, a posledično do osećaja straha od izlaska, osećaja nepravde, bespomoćnosti i sl. Druga strategija u učenju je orijentisana ka što boljem usavršavanju znanja i sposobnosti. Ta strategija vodi do beskonačnog učenja, traganja za novim informacijama i udaljavanja od izlaska na ispit i privođenja posla kraju, jer se čini da nikad naučeno nije dovoljno, da znanja nisu u dovoljnoj meri savladana da bi se iskazala na ispitu, a posle i u praksi.

Podizanje samopouzdanja

Kao i već toliko puta pomenuto, nisko samopouzdanje je kočnica za mnoge stvari u životu, pa tako i za završetak školovanja. Bilo da je u pitanju niska samoefiksanost, strah od uspeha ili neuspeha, strah od odrastanja i prelaska u sledeću, samostalniju, fazu života, rad na sebi uz stručnu pomoć može da dovede do značajnih promena.

Izgubljena godina u toku školovanja ne mora da bude smak sveta, ako je iskoristite na pravi način. Sticanje novih znanja i polaganje ispita nije jedini način na koji sebe pripremate za buduću profesiju. Rad na sebi, sticanje opštih veština, poboljšanje komunikacije, podizanje samopouzdanja i stalno usmeravanje doprinosi boljem napredovanju, ispunjenijem životu, a i podizanju kvaliteta bilo čega što radite. Obratiti se za pomoć je polovina puta ka rešavanju problema, a zajedničkim snagama će se utvrditi u kom delu je došlo do zastoja i šta je to što koči napredak.