Ljubav u partnerskom odnosu

Ljubav u partnerskom odnosu, koja treba da traje „dok nas smrt ne rastavi“,  je večita težnja svake osobe. Osetiti ljubav sa partnerom, deliti ljubav sa partnerom, živeti ljubav sa partnerom.

Međutim, čini se da je odabir partnera, često, više potreba da se izbegne suočavanje sa svojim slabostima: rešiti se samoće, finansijske neizvesnosti, pobeći od kontrole roditelja, privlačna titula i karijera partnera, snažno samopouzdanje koje osobi upravo nedostaje i mnogih drugih ličnih nezadovoljstva, nego što se razmišlja o ljubavi. Npr. „ova osobina meni nedostaje, a on je poseduje, to je prava osoba za mene“.Takve veze nemaju perspektivu za zdrav razvoj odnosa i “ljubav dok nas smrt ne rastavi”, ukoliko se na vibraciji “trebaš mi” održava odnos. Jer u odabranom odnosu (“dok nas smrt ne rastavi”), je najviše suočavanja sa onim što  je takav odnos privuklo. Tu nešto nedostaje, a to je osećaj bliskosti, pripadanja. 

Bliskost ili usamljenost

Što je usamljenost bila veća, pre nego što je došlo do partnerske veze, veća je strast u sjedinjavanju u toj zavisnoj ljubavi  („ljubavi zato što mi trebaš“). Ali svaka eksplozija je trenutna, prolazi, ne može trajati večno. Tako i ljubav „zato što mi trebaš“ prelazi u ljubomoru, dosadu, iz dosade raz-očaranje i …raskid. Zatim, ponovna potraga na isti način, koja dovodi do razočarenja, strahova i na kraju odustajanja od partnerskog odnosa. I ponovo upadanje u stanje usamljenosti, ono od koje se u stvari beži. Sve zbog toga što se nije razvila bliskost, osećaj pripadanja. Osoba želi, a u isto vreme beži iz straha od bliskosti, straha da će izgubiti deo sebe, ličnu slobodu.

Bliskost i osećaj pripadanja

Psihološka potreba čoveka, koja je odmah iza potrebe da se preživi (prva potreba čoveka) je upravo potreba za bliskošću, pripadanjem. Ljubav je “tek” na trećem mestu. Što znači da,  pre nego što zaključite da volite osobu sa kojom ste, proverite kako se osećate kroz zajedničko vreme koje provodite, ali i kada partner/ka nije pored vas. Osećate li bliskost, pripadanje u tom odnosu, u svim okolnostima i životnim izazovima?

Frustracija svakako

Frustracije su izvesne, čak i ako zaključite da ste u vezi sa osobom, sa kojom osećate bliskost. One su tačke sazrevanja, u kojima i vi i partner dolazite na stepen naviše u svom razvoju. To je prirodno i nikada ne prestaje. Bez obzira da li radite na svesnom ličnom razvoju ili ste se ipak odlučili za život u zoni konfora, sazrevanje vas čeka. Ali je svesnim ličnim razvojem sve svesnije, time kvalitetnije i zdravije. Razvoj iz zone konfora donosi mnogo više frustracije i mnogo dublji bol, jer se živi nesvesno, po uverenjima, navikama.

Šta je ljubav?

Jedno od tumačenja jeste da je ljubav stanje u kojem osoba zadržava ili pronalazi svoje Ja (svoj identitet). I da je ljubav moguća samo kod osoba koje imaju zreo karakter, a zreo karakter se ne plaši dati sebe, jer se ne plaši da će izgubiti sebe davanjem. Takvo davanje stvara bliskost i ljubav se živi.

Life coachingom na put do ljubavi

Life coaching će vam pomoći da, pre svega, otkrijete koji su to nesvesni procesi u vama, a rade protiv vas. Šta je to u vama što vas stalno podseća da ste usamljeni i da usamljenost bude parametar za partnerski odnos. Da osvestite često prisutnu ambivalenciju između jake želje za bliskošću, pripadanjem i straha od istog. Zatim i prevazilaženje navedene ambivalencije, koja otvara put ka svesnosti, ljubavi –  zrelom partnerskom odnosu. Gde volja i inicijativa zamenjuju strah i usamljenost.